NATAŠA JANJIĆ – DNEVNIK ADAPTACIJE / 1.DIO

NATAŠA JANJIĆ – DNEVNIK ADAPTACIJE / 1.DIO

Napraviti raspored i projekt, odabrati majstore, dogovoriti cijenu, odabrati parkete, pločice, sanitarije… i sve to naručiti na vrijeme. Puno je posla – iz iskustva zna Nataša Janjić Medančić.

Nataša Janjić Medančić piše nam o svim svojim odabirima, dilemama te koracima oko adaptacije svog stana. U ovom dijelu piše o samim počecima radova 2018.g.

Piše: NATAŠA JANJIĆ

Jedan od najvećih razloga zašto sam ušla u ovako veliki stan je što u njemu, za razliku od mnogih prije koje sam pogledala, nije trebalo raditi preinake u rasporedu. Sve instalacije, sanitarni čvor, kuhinju, odlučila sam zadržati na istom mjestu. Odluka je samo bila renovacija, a tješilo me da, čak i kad uđeš u noviji stan, kupaonicu i kuhinju želiš preurediti novim pločicama i sanitarijama. 

Prvi idejni nacrt nacrtali su moji roditelji, a odluka o bojama i stilu bila je na meni, mada sam s mamom obišla sve trgovine, obavila niz prepirki oko želja i mogućnosti, dok sam tatu angažirala, prilično besplatno, za nadzor. U to vrijeme radila sam nekoliko projekata paralelno i bez njihove pomoći ne bih uspjela upogoniti radove, a ni donijeti mnoge stručne početne odluke.

 

Kako je riječ o šarmantnom građanskom stanu, činjanica da, osim kuhinje i kupaonice, sve ostalo ostavim kako jest i tek malo osvježim, nije mi djelovala odbojno, nego naprotiv, nešto što ovom stanu čak i dugujem.

Kuhinjski niz je zadržan na originalnom mjestu, a dodala sam suhi kuhinjski otok i još jednu liniju (umjesto zidane ostave koju sam srušila) gdje sam stavila još jedan blok s pećnicom, frižiderom i izvlačnim elementom.

Volim monovolumenske prostorije, gdje su kuhinja i dnevni boravak povezani, a u mom slučaju svidjelo mi se da su obje prostorije povezane, ali ipak razdvojene vratima, što mi omogućuje da mirisi od kuhanja ostanu u kuhinji, kao i nesmetana druženja oko šanka ili za stolom, a da dnevni boravak može biti intimna jedinica za filmske večeri i odmor. Činilo mi se, uostalom, da današnji običaji ne dovode više goste na trosjed, nego nekako uvijek u kuhinju, pa sam se zaljubila u mogućnost šanka u kuhinji, stola za brojnija okupljanja, kao i izlaz na balkon za provjetravanja ili, pak, proljetna druženja i eventualno jutarnju kavicu. Orjentacija je sjeverna, bez direktnog sunca, što će i u ljetnim danima biti divni kutak za osvježenje i ugodan boravak.

Parketi. Stogodišnji prekrasni, riblja kost. Teška dilema skidati ih ili ne. Značilo je to ući u potencijalne nepredvidivosti kao što su trule grede ili slično, no poneka oštećenja i škripanje istog, ohrabrila su me da ako to ne napravim sad, neću nikad.

Odlučila sam se za četkani hrast, ali u posljednji čas, zahvaljujući nagovoru prijatelja i arhitekta Duje Kaliterne, hrabro sam presjekla da želim francuski vez. Jako moderan i sve prisutniji, odaje čistoću i luksuz, a jako pristaje uz prostore s visokim stropovima na kojima sam se u isto vrijeme odlučila nenametljivo poigrati štukaturama i rozetama.

Obišla sam mnoge trgovine, no u Moparu sam naišla na najljepši izbor i upravo onakav parket kakav sam zamislila.