ANDREA ANDRASSY – DNEVNIK ADAPTACIJE / 1. DIO

ANDREA ANDRASSY – DNEVNIK ADAPTACIJE / 1. DIO

Promjena podova jedna je od najvećih i najskupljih investicija u stanu. Naša gošća je spisateljica, kolumnistica i influenserica Andrea Andrassy koja nam je u svom Dnevniku adaptacije ispričala što je napravila sa svojim parketima…

PIŠE: ANDREA ANDRASSY

Moj prvi susret s Bobom Blašković, urednice Dbloga, je bio kad sam čitala njen blog o parketima, a prva riječ koja je izašla iz njenih usta kad sam spomenula parkete bila je “Mopar.”

Način na koji Boba priča o Mopar parketima je vrlo sličan načinu na koji ja pričam o hrani – isti sjaj u očima, ista ljubav.

“Vidjet ćeš kad dođeš, imaju SVE” – govorila mi je i upozoravala me da ću se jako teško odlučiti jer ima toliko izbora.

I stvarno ima – što god možeš zamisliti, to imaju u Moparu i ako ne znaš što želiš, saznat ćeš tamo.

Došle smo u prvo razgledavanje i unutra provele oko pola sata – što je bilo oko 29 minuta previše jer sam ja odmah na ulazu vidjela parket koji želim.

Znala sam da želim široki parket poput seljačkog poda, znala sam da želim svijetlu nijansu koja nije ni pretjerano topla, ni pretjerano hladna, znala sam da ne želim da je previše monoton, nego da ima priču, ali da ne preuzme prostor… i znala sam da zbroj svih ovih želja Whisper čim sam ga ugledala.

Jedina dilema je bila hoćemo li ići sa užom ili širom daskom, i hoće li biti više ili manje prošaran – prvo sam uzela tanje, čišće daske, ali na kraju sam ipak odlučila da su šire, prošaranije bolji odabir.

Kad sam bila klinka, imali smo parketara koji nam je uništio parkete (za jako povoljnu cijenu), zato mi je bilo iznimno važno da radim s nekim tko stvarno zna raditi posao.

Mnogi kažu da znaju, ali mnogi kažu i da znaju Excel tablicu pa tek u praksi shvatiš da su lagali – a parket je preskup sport za takve situacije.

Umjesto da tražim preporuke od prijatelja i riskiram po forumima, zamolila sam Marijanu iz Mopara da mi preporuči čovjeka kojem mogu vjerovati – i tako sam dobila broj od gospodina Radikovića.

Čovjeka koji ne samo da mi je postavio 70 kvadrata parketa u JEDAN DAN, nego uz sve to još i miriši na omekšivač dok to radi.

Radi toliko savršeno da se ne bi ljutila i da smrdi, ali ovo je prekrasni bonus.

Prvo smo imali plan da ćemo staviti parket na parket – to je propalo jer smo stavljali cijevi pod parket.

Plan B je bio da ćemo oguliti parket iz svih prostorija, ali da nećemo micati ugradbene ormare jer je logistički komplicirano i nepotrebno jer će ormari uvijek biti na tom mjestu.

Gospodin Radiković kaže da bez problema može napraviti prijelaz između novog parketa i ormara, što znači da ja ne moram vaditi stvari iz ormara, što je divno.

“Ali što ako jednog dana ipak želim maknuti ormar?” – početak 9. mjeseca je, u stanu preko puta smijem biti do 15.9., a upravo sam javila gospodinu Radikoviću da ipak mičemo i ormare. 

To znači da se ormari sele preko puta i u vrlo kratkom roku vraćaju natrag.