NATAŠA JANJIĆ – DNEVNIK ADAPTACIJE / 2.DIO

NATAŠA JANJIĆ – DNEVNIK ADAPTACIJE / 2.DIO

Prošlo je već neko vrijeme otkada je Nataša Janjić, tada još trudna prvi puta, uređivala svoj stan. U prvom dijelu adaptacijskog bloga donijeli smo vam priču o samom odabiru parketa i o svim dilemama i željama vlasnice stana koje je trebalo zadovoljiti. Ovoga puta donosimo njezin stan u cijelosti i to upravo iz perspektive poznate glumice, vlasnice ovog prekrasnog starograđanskog stana u centru Zagreba.

Piše: Nataša Janjić

Dnevni boravak središnja je prostorija u stanu preko koje se račvaju sve ostale. Veličine je 18 četvornih metara, a od kuhinje je dijeli jedan nosivi zid s prekrasnim kasetnim stokom i vratima za intimnost po potrebi, smještena na jug. Iako nije najveća prostorija u stanu, ovako povezana s kuhinjom tvori preko 35 kvadrata glavnog životnog prostora s čak 3 punkta sjedenja. Dovoljno za jedan pošteni tulum, zar ne?

U njemu smo zadržali staru kaljevu peć, jedinu od tri iz preostalih prostorija koja je bila spojena na dimnjak. Druge sam razmontirala i sačuvala u drvarnici. Nekako sam čak imala ideju da na tom mjestu jednoga dana, u slučaju promjene interijera, na njezino mjesto mogu staviti i kamin. No, kaljeva peć divno se uklopila u stil, a oko nje odlučila sam formirati mali kutak za čitanje, s udobnom tamno zelenom foteljom i stolićem s lampom. Glavni element boravka velika je kutna garnitura boje zlata, koja, unatoč velikim dimenzijama nije vizualno ugrozila kvadrate, a koju smo zelenim jastucima utoplili i povezali s foteljom kutka za čitanje.

Prilikom skidanja stare boje u ovoj prostoriji tijekom adaptacije, ostala nam je u sjećanju jedna fantastična losos nijansa zidova koja se bila otvorila u podlozi, za koju smo tada odlučili da ćemo je replicirati na novo. U strahu da ju nećemo moći vjerno pogoditi, a sa sigurnošću da nakon nje definitivno ne želimo bijele zidove, okrenuli smo na ‘ziherašku’ varijantu i obojali ih u sivo. Nismo požalili jer je siva utoplila boravak, naglasila bijele štukature, a umirila sve ostale igre s bojama. Uklopile su se u nju i sive zavjese. Tri metra visoki prozori pružaju toliko svjetla, a s obzirom na staru zaštićenu gradnju i zahtjeve postojeće fasade, rolete nisu dolazile u obzir. 

Biblioteke su moj istinski fetiš u stanovima i premda sam oduvijek sanjala zidove prepune knjiga, odlučili smo se za prozračne staklene police u metalnoj konstrukciji, nimalo skupe, ali visoke do stropa i vrlo funkcionalne. Tamo su stale sve uspomene, knjige, gramofon i ploče.

Unijela sam veliko stablo i maleni dvostruki metalno-zlatni stolić, kompletirani za uživanje u filmskim večerima.

Sva vrata u stanu smo malo obnovili i osvježili bojom, a tako smo učinili i s prekrasnim kasetnim štokovima u koje su svi zaljubljeni kada uđu u stan. Čak smo zadržali i starinske mesingane ručke za vrata koja smo zatekli useljenjem, ispoliravši ih do svoje nekadašnje ljepote.

Došli smo do najvažnijeg dijela mog stana, onog kojeg zovem svojim carstvom. Premda se ne predstavljam velikom domaćicom, ono što me ipak najviše približava toj tituli – lijepa je i dobro organizirana kuhinja. Znate i sami kako u malim i dotrajalim kuhinjama nemate baš neku inspiraciju ni volju za kuhanjem. E pa to sam odlučila prevenirati. Nije tajna ni da najbolji tulumi, kao i sva kućna okupljanja uvijek završe u tom dijelu stana i to sam imala na umu prilikom opremanja.

Prostorija od 17 kvadrata na sjeveru s izlazom na balkon veličine 4,5 kvadrata, s pogledom na mirnu dvorišnu stranu i vrt, bila je dotrajala ali funkcionalna topla kuhinja s trpezarijskim dijelom i odlučila sam da tako i ostane. 

Spomenula sam vam da mi je pri kupnji bio važan faktor to što ju ne moram premještati. Srušila sam tek malenu ostavicu koju sam odlučila pretvoriti u treći kuhinjski niz i izvlačnim elementom napraviti zamjenu toj ostavi. Tu sam također zamislila i mjesto za pećnicu i frižider. U sredini je zamišljen suhi otok, predviđen kao radna površina, ali i kao šank s dvije barske stolice za okupljanje ili jutarnje kavice.

U samom startu bila sam naklonjena novim trendovima: svim pastelnim, lavanda i mint bojama. Divila sam se svim onim otvorenim kuhinjama bez gornjih elemenata s Pinteresta, a onda sam pokušala razmišljati dugoročnije i redovito se vraćala na bazične boje i neboje i klasični provjereni dizajn.

Odlučila sam u svaki prostor unijeti biljku, time dobiti toplinu i život. Upečatljivu rasvjetu, kao i slike na zidu, koje se, eto, kažu, posljednje stavljaju, pa drugačije neće biti ni kod nas.

 

Vodim vas konačno u spavaću sobu, u prostoriju u kojoj sam pokušala ostvariti sve one želje koje su se nakupljale i oblikovale u mojih 18 godina života u podstanarskim stanovima. U njoj sam sublimirala sve one neostvarene potrebe nas koji smo skloni prikupljanju i nagomilavanju stvari, što je u mom slučaju bilo uvjetovano i brzim (i javnim!) životnim ritmom…

Namijenila sam joj stoga najveću prostoriju u stanu, veliku čitavih 30m2 i, premda su me mnogi pokušavali nagovoriti da u istu smjestim reprezentativni dnevni boravak, a neki čak i trpezariju i boravak, nisam odustajala od slike da u jednoj intimnoj sobi kao što je spavaonica, imam sve ono što je namijenjeno osobnoj upotrebi i rutini, a pokazalo se da će služiti komotno i za bebu dok je još sasvim malena da spava uz svoje roditelje.

Nesumnjivo je da se u ovom interijeru izvrsno uklopio Mopar parket. Šarmantni francuski vez nikoga ne ostavlja ravnodušnim, a više o Castle kolekciji, možete doznati na linku.

Foto: Sanja Bistričić

NATAŠA JANJIĆ – DNEVNIK ADAPTACIJE / 1.DIO

NATAŠA JANJIĆ – DNEVNIK ADAPTACIJE / 1.DIO

Napraviti raspored i projekt, odabrati majstore, dogovoriti cijenu, odabrati parkete, pločice, sanitarije… i sve to naručiti na vrijeme. Puno je posla – iz iskustva zna Nataša Janjić Medančić.

Nataša Janjić Medančić piše nam o svim svojim odabirima, dilemama te koracima oko adaptacije svog stana. U ovom dijelu piše o samim počecima radova 2018.g.

Piše: NATAŠA JANJIĆ

Jedan od najvećih razloga zašto sam ušla u ovako veliki stan je što u njemu, za razliku od mnogih prije koje sam pogledala, nije trebalo raditi preinake u rasporedu. Sve instalacije, sanitarni čvor, kuhinju, odlučila sam zadržati na istom mjestu. Odluka je samo bila renovacija, a tješilo me da, čak i kad uđeš u noviji stan, kupaonicu i kuhinju želiš preurediti novim pločicama i sanitarijama. 

Prvi idejni nacrt nacrtali su moji roditelji, a odluka o bojama i stilu bila je na meni, mada sam s mamom obišla sve trgovine, obavila niz prepirki oko želja i mogućnosti, dok sam tatu angažirala, prilično besplatno, za nadzor. U to vrijeme radila sam nekoliko projekata paralelno i bez njihove pomoći ne bih uspjela upogoniti radove, a ni donijeti mnoge stručne početne odluke.

 

Kako je riječ o šarmantnom građanskom stanu, činjanica da, osim kuhinje i kupaonice, sve ostalo ostavim kako jest i tek malo osvježim, nije mi djelovala odbojno, nego naprotiv, nešto što ovom stanu čak i dugujem.

Kuhinjski niz je zadržan na originalnom mjestu, a dodala sam suhi kuhinjski otok i još jednu liniju (umjesto zidane ostave koju sam srušila) gdje sam stavila još jedan blok s pećnicom, frižiderom i izvlačnim elementom.

Volim monovolumenske prostorije, gdje su kuhinja i dnevni boravak povezani, a u mom slučaju svidjelo mi se da su obje prostorije povezane, ali ipak razdvojene vratima, što mi omogućuje da mirisi od kuhanja ostanu u kuhinji, kao i nesmetana druženja oko šanka ili za stolom, a da dnevni boravak može biti intimna jedinica za filmske večeri i odmor. Činilo mi se, uostalom, da današnji običaji ne dovode više goste na trosjed, nego nekako uvijek u kuhinju, pa sam se zaljubila u mogućnost šanka u kuhinji, stola za brojnija okupljanja, kao i izlaz na balkon za provjetravanja ili, pak, proljetna druženja i eventualno jutarnju kavicu. Orjentacija je sjeverna, bez direktnog sunca, što će i u ljetnim danima biti divni kutak za osvježenje i ugodan boravak.

Parketi. Stogodišnji prekrasni, riblja kost. Teška dilema skidati ih ili ne. Značilo je to ući u potencijalne nepredvidivosti kao što su trule grede ili slično, no poneka oštećenja i škripanje istog, ohrabrila su me da ako to ne napravim sad, neću nikad.

Odlučila sam se za četkani hrast, ali u posljednji čas, zahvaljujući nagovoru prijatelja i arhitekta Duje Kaliterne, hrabro sam presjekla da želim francuski vez. Jako moderan i sve prisutniji, odaje čistoću i luksuz, a jako pristaje uz prostore s visokim stropovima na kojima sam se u isto vrijeme odlučila nenametljivo poigrati štukaturama i rozetama.

Obišla sam mnoge trgovine, no u Moparu sam naišla na najljepši izbor i upravo onakav parket kakav sam zamislila.